Intervju Gabbyja Rivere 'Julija Udahne

2024 Autor: Steven Freeman | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 08:17

Ravno iz boogie-dolje Bronxa, Gabby Rivera je čudan pisac Latinx-a, koji je ujedno i zagovornik LGBTQ mladih i neustrašivi Nuyorican. Ovaj tjedan Dial Books ponovno je objavio svoj debitantski roman iz 2016. godine Juliet Take Take Breath, novovjekovnu priču o Juliet Milagros Palante, studentici koledža u Bronxu koja se seli u Portland, Oregon, radi stažiranja kod poznate autorice feministice. Ova knjiga je, duhovito i srdačna, tehnički mlad roman za odrasle, ali svatko tko je ikad morao pomiriti vlastiti identitet s ne baš ugodnom obitelji ili se naći na nepoznatom mjestu, vidjet će se u Juliji.

Rivera, sada sa sjedištem u Kaliforniji, također je autor Marvelove kratke, ali voljene Američke serije, nakon Amerike Chavez, prvog queer latino superheroja ikad prikazanog u Marvel Comicsu. Nakon toga, ona radi na drugom stripu, ovaj put s ilustratoricom Royal Dunlap, i snima podcast pod nazivom Joy Revolution. Ovdje Rivera razgovara s People CHICA o tome kako se Julije promijenila od svog prvog izdanja i zašto smatra da je važno skinuti se s telefona.

Kad ste prvi put shvatili da želite biti pisac?

Pisao sam većinu svog života. Moja mama je bila učiteljica, pa sam vrlo rano naučila čitati i pisati. Kroz srednju školu bio sam pjesnik performansa, a onda sam počeo pisati kratke priče. Nikad nisam bio siguran da bih mogao napraviti karijeru pisanja, ali uvijek sam znao da je to strast i nešto što sam oduvijek želio raditi bez obzira na sve. Kad sam shvatila, "Hej, sad se u stvarnom životu mogu nazvati piscem."

Ova je knjiga prvobitno objavljena 2016. Kako je izgledao ponovni pregled nečega što ste već vidjeli kao dovršeno? Kakve ste promjene napravili u tekstu?

Prvi put oko toga napravila sam vrlo "uradi sam", sve do trenutka kada sam ja i moja djevojka u to vrijeme uređivala knjigu u dokumentu programa Microsoft Word. Bilo je upravo iz maminog podruma i svijeta. S republikacijom, Julija dobiva ljubav i njegu koja joj je potrebna, broj jedan pazeći da sve bude tu, poput svih zareza i sličnih stvari. [I ja sam nešto] proširio Julietin pogled na ženstvenost i učinio to jasnijim, i učinio sam neki posao s Phen kako bih mu pružio više luka u svojoj priči. Nikada nije bila namjera preraditi cijelu knjigu. Bilo je to: "Ovo je nevjerojatno, samo se pobrinimo da je to najbolje što može biti prije nego što izađe pred još širu publiku."

Ja sam iz Bronxa, Julija je iz Bronxa. Ti si Portorikanac, Julija je Portorikanac. I tako dalje, i tako dalje. Koliko je ova knjiga autobiografska? Postoje li likovi inspirirani ljudima u vašem stvarnom životu?

Sto milijuna posto ova knjiga je autobiografska, s fiktivnim zaokretom. Temelji se na mom iskustvu zaljubljivanja u feminističku knjigu s 19 godina, a zatim odvođenjem guzicu u Portland, Oregon. Bilo je to divlje, otvoreno iskustvo. Oduvijek sam želio biti pisac, pa je jedan od mojih tadašnjih mentora pisanja, autor po imenu Ariel Gore, rekao: "Jo, trebala bi zapisati tu priču - Portorikanac koji ide u Portland i shvaća samu sebe." Većina likova su ljudi koje poznajem, posebno u početku, poput moje mame i mog oca. Lil 'Melvin je poput mog brata kad je bio mali, Titi Wepa temelji se na jednoj od mojih tetka. Titi Wepa nije ime, ali u svom izmišljenom svijetu mogu Wepi prenijeti ime, na isti način na koji Palante nije prezime. Palante je ranjivi krik, [ali] u mom svijetu Juliet Milagros Palante - to 'ime, znaš? Čvrsto je, kulturno, moćno ime, a bilo je i namjerno. Julija je iz Shakespearea, Romea i Julije, tako da odmah postoji klasično priznanje. Milagros u prijevodu znači "čudo", jer to je ona, i činjenica da sam živ i uspijevam kao čudna Latina, za mene je to čudesno. Palante nas podsjeća da uvijek idemo naprijed, da se uvijek poboljšavamo i težimo ka boljem. Njeno ime predstavlja veličinu.da se uvijek poboljšava i tjera na bolje. Njeno ime predstavlja veličinu.da se uvijek poboljšava i tjera na bolje. Njeno ime predstavlja veličinu.

Prizor koji izlazi iz ove knjige tako je srčan, i natjerao me na razmišljanje o tome koliko je scena poput ovih koje sam pročitao u bilo kojoj knjizi, a kamoli o YA romanima. Kako su čitatelji odgovorili na tu scenu otkako je knjiga prvi put izašla?

Mislim da se ljudi uistinu mogu povezati s tim, jer to nije tako dramatična dramatična igra, okrenuta stolu, Julija se pljesne po takvoj vrsti lica. Postoji napetost, možete osjetiti kako je mama obrađuje, možete osjetiti da je obitelj iznenađena. Također, odvija se usred vrlo živahne, zabavne obiteljske večere. Ponosni su na Julije. Šale se, Titi Wepa ima 40 godina. Željela sam da se osjeća vrlo autentično, tako da je puno Portorikanaca i Latineksa izgledalo poput: "Jao, to je moja obitelj za stolom za večerom, ne mogu zamisliti da dođem van ", ili:" To sam bio ja. " Jedna od stvari s kojom su ljudi povezani je Julietina mama, Mariana, koja je u knjizi putovala svojim putovanjem o kretanju kćeri kako izlazi. Ona čita što Julije čita, razgovara s drugim ljudima u obitelji o tome. Htio sam dati dozvolu svim mamama Latina da imaju vlastiti put.

Očito je nada u ovoj knjizi da će se queer Latinx djeca iz Bronxa, ili bilo gdje drugo, vidjeti kako se odražavaju u Juliji, kad se možda ranije nisu vidjeli u medijima. U kojim ste knjigama ili filmovima i emisijama vidjeli sebe dok ste odrastali?

Doista moram odati počast Ugly Betty, američkoj verziji. To nije bio savršen show … [ali] Stvarno sam volio da je America Ferrera glumio bucmastu, pametnu, dobrog srca, promišljenu, motiviranu i ambicioznu Latinu u svijetu, pokušavajući se preusmjeriti u bijelu industriju i sva pitanja koja su uslijedila s tim. Prvi put sam pomislila: "Što?" Nije bila psovka, ali dovoljno joj je izgledati upravo onakva kakva jest. To je bilo poput sjajnog svjetla u tami. Ne znam jesam li se u djetinjstvu vidjela u bilo kojoj knjizi, osim u dječjim stvarima, poput Matilde Roalda Dahla. Bila je čarobna djevojčica, volio sam to. Kad sam napunila 19 ili 20 godina, a bila sam na fakultetu i u prvom razredu ženskog studija, tada sam počela čitati žene u boji. Tada čitam zvonke, Toni Morrison, Gloria Anzaldúa,Pročitao sam sto godina samoće Gabriela García Márqueza. Tada mi je mozak eksplodirao i rekao sam: "Gdje je sve to? Zašto sam ovo čitao samo na faksu? Što je dobro, srednja škola?"

Harlowe nije stvarna, ali ima dosta referenci na stvarne feminističke i queer ikone poput Octavie Butler i Marsha P. Johnson. Jeste li razmišljali o tome da napravite popis za čitanje za svoje mlađe čitatelje? Nadate li se da će se znatiželjni, poput Julije?

Želim da svi budu znatiželjni i motivirani. Te dvije osobine - čovječe, dovest će te bilo kamo. Iz kuće svoje majke, u život kakav želite. Znatiželjan i motiviran, to je val. Izađite u svijet. Pomicanje, telefon koji će vam pomoći neće vam biti najbolje ako niste već znatiželjni i motivirani. Što se tiče liste za čitanje, razmišljao sam o tome da to dodam kao stranicu svojoj web stranici.

Sada živite u Kaliforniji, zar ne? Što vas je odvelo od Bronxa?

I moved to the Bay Area last year. I spent 35 years of my life living in New York and the Bronx, with two years in Brooklyn, so I have lived in the Bronx. The thing that was getting to me was that I felt like I just needed more nature and more space. My mental health was actually being affected by living in New York City, all the stress and anxiety and everything concrete. When I did a gig in California, there was all this open sky and all this sunshine, and I was like, “Damn, I just need a break. I need to be able to take a break so I can step back and come back with a lot of love and energy.” So for my mental health I moved to the West Coast to breathe and to get some sunshine. I miss my Puerto Ricans, I miss my Dominicans, Jamaicans, West Indians. I miss the food, the people, the church parties, the fish fries, the salsa. I miss it and I'm glad. I see myself hopefully coming back to the Bronx and doing my work and creating space for Bronx writers, I'm just in my healing time right now.

A ti radiš novi strip bb besplatno, s Royal Dunlapom. Možete li nam reći malo o tome?

bb free je malo bucmast - mislim da je Portorikanci porijeklom jer je to 100 godina u budućnosti - mamita pokušava pokušati shvatiti sebe, a nalazi se u vrlo strogoj situaciji s ocem i mora ići. Tako ona kreće na put sa svojom najboljom prijateljicom Chulitom. Imaju radio emisiju i uzimaju Ameriku nakon klimatskih promjena, tako da je krajolik drugačiji, vrijeme je drugačije, događaju se svakakve stvari. Bit će divlje, a ja samo puštam maštu da ide kamo god želi. Uglavnom se radi o dva najbolja prijatelja, putovanje na putu, avanturu - to sam ja, to je moj žanr. Samo želim da djevojke znaju da doslovno u životu mogu učiniti sve što dođavola žele. Sve dok oni ne nanesu nikakvu štetu, ne trebaju ih slušati osim u njihovim srcima.