Karipski Tonovi Prisutni U "Chula"

2024 Autor: Steven Freeman | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 08:17

Sada znam Amandu Alcantáru.

Kao, znam nju, poznajem je.

Dominikansko-američka spisateljica sebi je dala ime svojim blogom, Radical Latina, i kao suosnivačica časopisa La Galeria usmjerena na žene, ali Chula je, kroz svoju knjigu, zaista imala priliku da je upoznam priča.

Korištena kao druga riječ za hottie, dragi ili prekrasan, "chula" je nadimak zbog kojeg će se bilo koje Caribeña rastopiti nakon što mu sklizne s usana nekog značajnog. "Da, nazovite me kul, molim vas", piše u istoimenoj pjesmi.

Knjiga otkriva svojih 28 godina života kroz zbirku unosa u časopisu, kratkih priča i intimnih pjesama. Ona dijeli uvid u terapijski aspekt postupka prikupljanja: „Bilo je zastrašujuće proći kroz moje časopise i revidirati. Bio je to proces ponovnog upoznavanja sebe. Izdanje knjiga održano je 21. ožujka, a od tada je Chula dosegla broj 1 na Amazoni u kategorijama Karipske i Latinoameričke poezije, latinoameričke poezije i latinoameričke biografije.

"Chula za mene znači preživljavanje", kaže ona. "Riječ je o prevladavanju osjećaja nedostojnog." Autorica dijeli iskustva sa svojom seksualnošću, seksualnim uznemiravanjem, šutnjom i željom da umre, za što vjeruje da nešto što žene doživljavaju - posebno preživjelima, koje osjećaju sram i krivnju i kao da su to zaslužile. Putem otpakiranja također saznajete njezinu perspektivu pojma "mulatta", riječi koja se često koristi na Karibima - obično identificira nekoga iz miješane rase.

Ono što čini tekstove knjige jedinstvenim najbolje se može opisati mojim iskustvom na tri stranice. Kao dominikanac-amerikanac koji razumije i španjolski i engleski, toliko mi je vremena trebalo da shvatim da čitam na španskom. Alcantara piše način na koji govori, način na koji ja govorim, način na koji govori moja sestra - to prirodno odjekuje s dvojezičnim čitateljem dok se odvija autobiografski zaron.

To se, međutim, ne zaustavlja. Ne samo da postoji mješavina jezika, nego je i kombinacija dijalekata, miješajući sjeverni Cibaeñski akcent (iz regije u Dominikanskoj Republici) u njene pjesme - premda je Alcantara u početku bila zabrinuta zbog toga. "Bilo je nekih dijelova kojih sam se uplašio jer sam mislio da će ljudi misliti da nije u redu ili pogrešno napisana." Ali samo je shvatila: "Ljudi će znati."

"Ne pokušavam biti sličan. Ooh moj identitet." Jednostavno je došlo prirodno."

Nešto što su dominikanci-Amerikanci također shvatili je kako je živjela unatrag. Odrastanje dominikanaca u državama obično je značilo putovanje na otoke za ljeto. Amandino je iskustvo bilo drugačije. Njena se majka preselila natrag u Santiago u Dominikanskoj republici, pa je Amanda svake godine letjela u New Jersey.

Kao tim za jednu ženu, Alcántara vodi poslovni aspekt kao samo-izdavač i promotor. Mora se baviti e-mailovima. Na pitanje zašto se odlučila za samostalno objavljivanje odgovorila je jednostavno: "Hitno". "Nisam htjela čekati godinu dana da nađem agenta, a zatim godinu dana da pronađem izdavača. Nisam htio čekati tri godine da objavim svoju knjigu. " Također je željela imati potpunu kreativnu kontrolu. "Nisam želio kompromitirati španjolski i engleski jezik ili format."

Pažljivo je osmišljena i ilustracija knjige. Cvjetovi na koricama nazivaju se coralillo, a nalaze se u Dominikanskoj Republici i Portoriku. Kao dijete ona bi ih izrađivala ogrlice i narukvice.

Jedan od najboljih aspekata Chule je taj što pod velikim utjecajem kulture perreo i reggaetón. "Reggaetón mi je poezija", kaže ona. Jedan od prvih komada na koji čitatelj naiđe je pjesmica nalik govornoj riječi koja prelazi pjesmu.

Amanda se raduje daljnjem istraživanju vlastitog književnog svijeta: „Za mene sam zaljubljena u svoje pisanje i jedva čekam da pišem, radim više i zabavljam se dok to radim. Čak i kad pišete teška sranja, i osvrnete se, kao, i kažete: "Joj, to je vatra." Želim to."